Polovi rotacije

Tragaju?i za putevima budu?nosti, Milankovi? se osvrnuo na jedan fenomen za koji su mu Alfred Vegener, a posebno Beno Gutenberg neprestalno sugerirali da prou?i. Bili su to polovi rotacije ili putanje po kojima se kretao pol rotacije zemlje. Pitanje je bilo krajnje orginalno i izazovno, ali sa puno nepremostivih prepreka i nepoznanica koje je trebalo otkriti. Ovim problemom bavili su se i drugi više neuspješno nego uspešno, i poslije silnog propuštenog vremena i energije naj?eš?e su odustajali.

Milankovi? je, tako?e imao sli?ne krize, ali njegova istrajnost je urodila plodom i zajedno sa svojim kolegom Vojislavom Miškovi?em došao je do kona?nog rezultata. Matemati?kim putem na?ao je pozicije polova od ?? do današnjice i od današnjice do +?. Ovim je Milankovi?, rade?i na jednom problemu, istovremeno upoznao i prošlost i budu?nost naše planete, odnosno saznao kakva je bila i kakva ?e biti sudbina njenih kontinenata i oceana.

Tabela I. Položaji polova rotacije kako ih je matemati?ki sra?unao Milankovi? 1932. godine.

*Podaci u prvoj koloni nisu izraženi u godinama jer Milankovi? nije raspolagao sa dovoljnim brojem ulaznih parametara da bi dao precizniju odredbu. Po novijim rezultatima trebalo bi da bude: 1=7,5 miliona godina.

Krenimo redom i pogledajmo ono što je Milankovi? matemati?ki izra?unao. Komentarišu?i povijest polova rotacije Milankovi? kaše: “Za vrema paleozoikuma nalazio se sjeverni pol rotacije u blizini to?ke ?=18o46″ , ?=-166o39 ” današnje mreže meridijana i uporednika. Ta to?ka pretstavlja labilan položaj ravnoteže polova rotacije, koji je morao biti napušten pri najmanjem poreme?aju te ravnoteže, a takvih poreme?aja bilo je, za prošlosti zemlje u izobilju. Prije svega toga, trebalo je veoma dugo vremena dok se pol osjetno udaljio od tog svog pološaja jer je u okolini njegovoj gradijant polja ? osobito mali, pa prema tome, i brzina kretanja pola neznatna “.

Ovo je bio jedan u nizu zaklju?aka koji se odnosio na zemljinu prošlost. Iz matemati?kog položaja polova rotacije moglo se donijeti mnogo više ali u Milankovi?evo vrijeme nisu bile poznate ?injenice do kojih se danas došlo.

U budu?nosti kaše Milankovi?, kreta?e se taj pol sa stalno opadaju?om brzinom i savijaju?i nešto prema istoku, približavati se to?ki ?=66o41‘, ?=51o18‘ koja leži u blizini uš?a reke Pe?ore, da bi tek poslije beskona?no dugog vremena ovamo stigao. Dakle po matemati?kim prora?unima Milankovi? je uspioo da stigne “Do kraja sveta “.

Numeri?ka sekularna putanja polova rotacije projektirane u budu?nost (po Milankovi?evim prora?unima). Strelicom je ozna?en smjer do beskona?ne budu?nosti.

Prvi sasvim pouzdan utisak je da se i onako hladnom Sibiru loše piše – bi?e još hladnije. Njegovi zapadni dijelovi kre?u se ka polu, kao i ?itava Azija, sa njom i Europa, njezin nerazdvojni dio. Posmatramo ovaj proces jer je nezaustavljiv kao što su vulkani, potresi, poplave, rotacija, smejna godišnjih doba i da ne nabrajamo sve one pojave i sile koje ?ovjek moše samo da opisuje, prou?ava i tuma?i, ali ne i na njih da djeluje. Milankovi? je geografsku dušinu obilježio sa ?, ali je tijekom vremena prakti?no svuda odoma?eno da se ona obilležava sa ?, što je u?injeno i ovom prilikom.

Put ka sjeveru nastavi?e i Skandinavski poluotok koji ?e sve više trpjeti utjecaj hladne surove klime, a njezini najsjeverniji deijlovi polako ?e postajati ledena pustinja. Na prvi pogled ovo djeluje surovije od onoga što je Milankovi? predvidio za 28 000 godina, za granicu vinove loze, maslinu, pšenicu i vo?e. Na sre?u, ni?eg kontradiktornog tu nema, jer navedena godina pripada ciklusu poja?anog osun?avanja, a zahla?enje i kretanje ka sjeveru ?ine prirodni tijek kroz koji ?e pro?i naša planeta i njeni pojedini kontinenti.

U ovoj pri?i Europa nema povoljnu klimatsku perspektivu. Sem Skandinavije sve balti?ke zemlje ?e doživjeti sli?nu sudbinu, isto tako današnji sjeverni dio Europe, Poljske, Njema?ke, Danske i zemlje Beneluxa. Ponovi?e se klima iz vremena Virma III tj. tim prostranstvima piha?e sjeverni vjetrovi, a blizina sjevernom polu uslovi?e ?este nalete ledenih valova. Srednja godišnja temperatura paš?e za dva stupnja Celzijusa, a sa dodatnom blizinom Sjevernom polu još toliko.

Kada se govori o kretanju Europe ka sjeveru, treba imati na umu jednu veoma vašnu ?injenicu. Ona se ne?e pomjerati translatorno ili sve njezine to?ke, sve nizine, planine, rijeke i druge geografske odrednice ne?e imati stalno iste udaljenosti. Translacija podrazumijeva kretanje cijelokupnog sustava pri ?emu nema nepokretnih to?aka. Europa ?e se, me?utim, kretati po veoma složenoj putanji, ona ?e se sastojati od rotacionog i translatornog kretanja. U još složenija kretanja uklju?i?e se i druge kontinentalne mase, prije svega Afrika kao centralni dio jednog prastarog kontinenta kome su znanstvenici dali ime Gondvana po starom prostoru u Indiji, a koja ve? milionima godina potiskuje europski kontinent ka sjeveru.

Složeno kretanje dovodi do poreme?aja prvobitno ure?enog sustava, odnosno entropije. U fizi?kom smislu pojedini vrhovi postaju još viši, daljina izme?u sustava se pove?ava, nastaju nova brda, produbljuju se rije?na korita, premeštaju rije?ni tokovi, sležu tereni i stvaraju dublje depresije, nestaju staja?e vodene površine. Alpi su sve viši, Skadarsko jezero kao kriptodepresija sve niže …

Sjeverni pol ?e tijekom vremena sticati ” ?vrsto tlo “ za razliku od današnje situacije. Približavanje obalskim dijelovima Sibira omogu?i?e ve?e širenje ledenjaka koji ?e mo?i nesmetano da prodiru ka južnim to?kama. Taj utjecaj ?e biti izražen ve? u položaju to?ke +2 iz tabele koju je prikazao Milankovi? i za koji može da se kaže da ?e se dogoditi u narednih 10-15 miliona godina.

a) Pološaj kontinenata rekonstruiranim na osnovu prastarog zemljinog magnetizma. Euroazija je rotirala u smjeru kretanja kazaljke na satu, a Afrika u suprotnom smjeru.